Poslanica Rimljanima 1

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Naslov i pozdrav

1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odvojen za Evanđelje Božje,

² koje On unaprijed obeća po svojim prorocima u svetim Pismima

³ o Sinu svojemu, rođenom od potomstva Davidova po tijelu,

⁴ postavljenom za Sina Božjega, u sili, po Duhu svetosti i uskrsnućem od mrtvih: o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,

⁵ po kome primismo milost i apostolstvo da privedemo k poslušnosti vjere sve narode, poradi imena njegova.

⁶ Među njima ste i vi pozvani od Isusa Krista.

⁷ Svima u Rimu, ljubimcima Božjim, pozvanima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Zahvala i molitva

⁸ Ponajprije zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što se vaša vjera proglašuje diljem svijeta. ⁹ Jer svjedok mi je Bog, komu služim duhom svojim u Evanđelju Sina njegova, da vas neprestance spominjem ¹⁰ uvijek u svojim molitvama, moleći da mi voljom Božjom napokon uspije već jednom doći k vama. ¹¹ Jer čeznem vidjeti vas da vam udijelim nešto duhovnog dara za vaše osnaženje, ¹² to jest: da se uzajamno ohrabrimo zajedničkom vjerom, vašom i mojom. ¹³ A ne bih htio da ne znate, braćo, da sam često namjeravao doći k vama, i sve dosad bio spriječen, da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. ¹⁴ Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i neobrazovanima. ¹⁵ Pa tako i sam žudim da i vama, koji ste u Rimu, navijestim Evanđelje.

Evanđelje - sila Božja

¹⁶ Ne stidim se Evanđelja, jer je ono sila Božja na spasenje svakomu tko vjeruje: najprije Židovu, pa Grku. ¹⁷ Jer pravednost se Božja u njemu otkriva, od vjere k vjeri, kao što je pisano: »Pravednik će od vjere živjeti.«

Gnjev Božji nad poganima

¹⁸ Otkriva se, naime, s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepravednošću. ¹⁹ Jer ono što je spoznatljivo o Bogu, njima je očitovano: Bog im očitova. ²⁰ Jer se ono nevidljivo njegovo od postanka svijeta - njegova vječna moć i božanstvo - promišljanjem jasno vidi po stvorenome, tako da nemaju izlike. ²¹ Jer premda spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim razmišljanjima i njihovo se nerazumno srce pomrači. ²² Tvrdeći da su mudri, poludješe, ²³ te zamijeniše slavu neraspadljiva Boga obličjem lika raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova. ²⁴ Zato ih je Bog u požudama srdaca njihovih predao nečistoti, da sami obeščašćuju svoja tijela, ²⁵ oni što su zamijenili istinu Božju za laž, te štovali i služili stvorenje namjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

²⁶ Stoga ih je Bog predao sramnim strastima; pa i njihove su žene zamijenile naravno općenje s protunaravnim. ²⁷ A tako su se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, uspalili u pohoti svojoj jedni za drugima, čineći muškarci s muškarcima bestidnosti i sami na sebi primajući plaću koju su za svoju nastranost i trebali primiti. ²⁸ I kako nisu smatrali valjanim držati se spoznaje Boga, Bog ih predade nevaljalom umu, da čine što ne dolikuje, ²⁹ ispunjeni svakom nepravednošću, opačinom, lakomošću, zloćom, prepuni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zluradosti; ogovarači, ³⁰ klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvastavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima, ³¹ nerazumni, vjerolomci, bešćutni, nemilosrdni. ³² Premda znaju za odredbu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, oni ne samo da to čine nego i odobravaju onima koji to čine.