Poslanica Hebrejima 11

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Vjera

11 A vjera je sama opstojnost onoga čemu se nadamo, osvjedočenost o stvarnostima koje ne vidimo. ² Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.

³ Vjerom shvaćamo da su svjetovi riječju Božjom postavljeni, te tako ovo vidljivo ne postade iz ičega pojavnoga.

⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravednik, kad nad njegovim darovima Bog pÖsvjedoči - i, po njoj, premda mrtav, još govori.

⁵ Vjerom Henok bi prenesen da ne vidje smrti, 'i ne nađoše ga, jer ga prenese Bog'; doista, prije prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu. ⁶ A bez vjere nemoguće je Njemu ugoditi, jer tko pristupa Bogu mora povjerovati da postoji i da je nagraditelj onima što ga traže.

⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bje vidljivo, sa strahopobožnošću sagradi korablju na spasenje svojega doma; time osudi svijet i postade baštinikom one pravednosti koja je po vjeri.

⁸ Vjerom Abraham, kad bi pozvan, posluša da ode na mjesto koje je imao primiti u baštinu; i ode ne znajući kamo ide. ⁹ Vjerom se naseli u obećanoj zemlji poput pridošlice u tuđini, obitavajući u šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja, ¹⁰ jer očekivaše grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.

¹¹ Vjerom i sama Sara, koja bijaše neplodna, unatoč vremešnoj dobi zadobi moć da začne potomstvo, jer je vjernim prosudila Onoga koji dade obećanje. ¹² I zato od jednoga, i to obamrla, izniknuše mnogobrojni poput zvijezda na nebu i poput pijeska nebrojena na obali morskoj.

¹³ Svi oni u vjeri pomriješe ne primivši obećanja, već ih samo izdaleka vidješe i pozdraviše, te priznaše da su stranci i doseljenici na zemlji. ¹⁴ Jer oni koji tako govore očituju da domovinu traže; ¹⁵ a da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena vratiti se. ¹⁶ No oni sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazvati se njihovim Bogom - jer im je pripravio grad.

¹⁷ Vjerom je Abraham, kad bi kušan, prinio Izaka, i taj koji jedinca stade prinositi jest onaj koji je primio obećanja; ¹⁸ kome bi rečeno: »Po Izaku će ti se nazivati potomstvo.« ¹⁹ Smatrao je da Bog može i od mrtvih uskrisiti te ga zato, kao znamen, ponovno zadobi.

²⁰ Vjerom i u pogledu budućih stvari blagoslovi Izak Jakova i Ezava. ²¹ Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba Josipova sina te se pokloni duboko, oslonjen na vrh svojega štapa. ²² Vjerom se Josip, na umoru, spomenu onoga o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.

²³ Vjerom Mojsija, netom rođena, sakriše njegovi roditelji tri mjeseca, jer vidješe kako je djetešce milo i ne pobojahu se kraljeve naredbe. ²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom faraonove kćeri. ²⁵ Odabra biti zlostavljan s narodom Božjim radije negoli se časovito odati grješnome užitku. ²⁶ Porugu je Pomazanikovu smatrao većim bogatstvom od egipatskoga blaga, jer se usredotočio na nagradu. ²⁷ Vjerom ostavi Egipat ne bojeći se kraljeve srdžbe; ustrajao je, jer je gledao na Nevidljivoga. ²⁸ Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne njihovih prvenaca. ²⁹ Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhom tlu, a kad Egipćani to pokušaše, utopiše se. ³⁰ Vjerom padoše zidine jerihonske nakon sedmodnevnoga ophoda. ³¹ Vjerom bludnica Rahaba ne propade zajedno s onima nepokornima, jer s mirom primi uhode.

³² I što bih još rekao? Nedostajat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, pa Samuelu i prorocima, ³³ koji po vjeri svladaše kraljevstva, odjelotvoriše pravednost, stekoše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ³⁴ pogasiše jarost ognja, izbjegoše oštrici mača, od slabosti - ojačaše, postadoše jaki u boju, rastjeraše tabore tuđinaca. ³⁵ Neke žene primiše natrag svoje mrtve uskrsnućem. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja, kako bi zadobili bolje uskrsnuće. ³⁶ Drugi opet iskusiše izrugivanja i bičeve, te još okove i tamnicu; ³⁷ kamenovani, raspiljeni, pogubljeni oštricom mača, hodili su naokolo u ovčjim runima, u kozjim kožama; u oskudici, pritiješnjeni, zlostavljani^{[a] 38} - oni kojih svijet ne bijaše dostojan - lutajući po pustinjama i gorama i pećinama i pukotinama zemaljskim.

³⁹ I svi oni po vjeri primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano, ⁴⁰ jer je Bog za nas predvidio nešto bolje: da ne budu bez nas privedeni k savršenstvu.