Poslanica Efežanima 4

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Jedinstvo Duha

4 Molim vas dakle ja, sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani, ² sa svom poniznošću i blagošću, sa snošljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi, ³ nastojeći sačuvati jedinstvo Duha svezom mira. ⁴ Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani jednoj nadi svojeg poziva - ⁵ jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje. ⁶ Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima.

⁷ A svakomu je od nas dana milost po mjeri Kristova dara. ⁸ Zato se kaže: »Uzašavši na visinu povede sužnje, dade darove ljudima.« ⁹ A ono »uzađe« što drugo znači no to da je i sišao u donje krajeve zemaljske?^{[a] 10} Onaj koji siđe isti je onaj koji i uzađe iznad svih nebesa, da sve ispuni. ¹¹ I on dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne pak za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, ¹² radi pripreme svetih za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova ¹³ dok svi ne stignemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere rasta punine Kristove, ¹⁴ da ne budemo više malodobni, koje valovi bacaju i koje raznosi svaki vjetar nauka, u prijevarnosti ljudskoj, u prepredenosti za lukavštinu i zabludu; ¹⁵ nego da, istinujući u ljubavi, u svemu uzrastemo u njega, koji je glava, Krist, ¹⁶ od koga sve tijelo, ujedinjeno i povezano svakovrsnim potpornim zglobom po djelotvornosti u mjeri svakog pojedinog dijela, crpe svoj rast za svoju izgradnju u ljubavi.

Zaodjenuti novoga čovjeka

¹⁷ Ovo dakle govorim i zahtijevam u Gospodinu: ne živite više kao što žive pogani u ispraznosti svojega uma, ¹⁸ zamračene pameti, otuđeni od života Božjega zbog neznanja što je u njima, zbog tvrdoće njihova srca. ¹⁹ Otupjevši, predadoše se razvratnosti kako bi u pohlepi činili svaku nečistotu. ²⁰ Vi pak tako ne naučiste Krista ²¹ ukoliko ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu, ²² da, u odnosu na prijašnje ponašanje, odložite staroga čovjeka koji zbog varljive požude propada, ²³ a da se obnavljate duhom svojega uma ²⁴ i zaodjenete novoga čovjeka, po Bogu stvorena, u pravednosti i svetosti istine.

²⁵ Zato, odloživši laž, govorite istinu svatko sa svojim bližnjim, jer udovi smo jedni drugima. ²⁶ Gnjevite se, ali ne griješite. Neka ne zađe sunce nad vašim gnjevom, ²⁷ i ne dajite mjesta đavlu. ²⁸ Tko je krao, neka više ne krade, već neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, kako bi imao što podijeliti s onim koji je potrebit. ²⁹ Neka iz vaših usta ne izlazi nikakva nevaljala riječ, nego samo ona što je dobra za izgradnju gdje je potrebno, da dadne milost slušateljima. ³⁰ I ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja. ³¹ Svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom zloćom neka je daleko od vas! ³² Budite pak jedni prema drugima dobrostivi, milosrdni, jedni drugima milostivo opraštajući kao što i Bog u Kristu vama milostivo oprosti.