Add parallel Print Page Options

Gospodnje odgajanje

12 Zato dakle i mi, budući okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh što nas tako lako zaplete te s ustrajnošću trčimo u borbu što je pred nama, upirući pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji poradi radosti što je stajala pred njim podnese križ i prezrevši sramotu sjedi zdesna prijestolju Božjemu. Doista, razmotrite pomno njega, koji je toliko protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, kako ne biste sustali te klonuli duhom.

U svojoj borbi suprot grijehu još se niste oduprijeli do krvi, i posvema ste zaboravili opomenu koja vam se govori kao sinovima:

»Sine moj,
ne podcjenjuj Gospodnjeg odgajanja
niti kloni kad te On kori;
jer Gospodin odgaja onoga koga ljubi;
šiba svakoga sina kojega prihvaća.«

Poradi odgajanja izdržite; kao sa sinovima Bog s vama postupa. Jer kojega sina otac ne odgaja? Ako li ste bez odgajanja, u kojemu su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi. Osim toga, imali smo tjelesne očeve za odgojitelje i poštivali ih; nećemo li se mnogo više Ocu duhova podređivati te živjeti? 10 Jer oni su nas za nešto malo dana odgajali kako im se činilo, a On - nama na boljitak, da budemo dionici njegove svetosti. 11 Doduše, nijedno se odgajanje za sada ne čini da je na radost, nego na žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12 Zato »uspravite ruke klonule i koljena klecava«, 13 »poravnajte staze za noge svoje«, da se hromo ne iščaši, nego radije da ozdravi.

Težiti miru i posvećenju

14 Težite miru sa svima i posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina. 15 Pripazite da tko ne ostane bez milosti Božje, da kakav gorki korijen ne iznikne te donese nemir i zarazi mnoge; 16 da tko ne postane bludnik ili bezbožnik kao Ezav, koji za jedan obrok »proda svoje prvorodstvo«. 17 Jer znate kako je poslije, kad je htio baštiniti taj blagoslov, bio odbačen, jer nije našao mogućnosti promjene, premda ju je sa suzama tražio. 18 Doista, niste pristupili nečemu opipljivu, ni rasplamtjelu ognju, ni tmini i mrklini, ni vihoru,[a] 19 ni ječanju trublje i buci riječi - tako da oni što su slušali zaiskaše da im se riječ više ne kazuje, 20 jer nisu podnosili naredbe: »Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!« 21 I tako strahotan bijaše taj prizor da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem.« 22 Ali vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskome i nebrojenim tisućama anđela, svečanu skupu 23 i zboru prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu sviju, i dusima savršenih pravednika, 24 i Posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja kazuje više od Abelove.

25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori. Jer ako nisu umaknuli oni koji odbiše onoga koji je na zemlji davao upute, kako li ćemo tek mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa! 26 Njegov glas tada uzdrma zemlju, a sada daje obećanje govoreći: »Još ću jednom ja potresti ne samo zemlju nego i nebo.« 27 Ono »još jednom« ukazuje na promjenu onog uzdrmanoga, kao tvorevine, da ostane ono neuzdrmljivo. 28 Budući da primamo neuzdrmljivo kraljevstvo, iskažimo zahvalnost po kojoj Bogu služimo kako je Njemu ugodno, s bogobojaznošću i strahopoštovanjem. 29 Tĺ doista, Bog naš je »oganj što proždire«.

Footnotes

  1. Heb 12,18 Umjesto »nečemu opipljivu«, neki rukopisi donose: »opipljiovj gori«.

Uprimo pogled u Isusa

12 Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama. Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti, koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja. Sjetite se njega, koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti niti odustati.

Bog odgaja svoju djecu

U borbi protiv grijeha još niste morali dati svoje živote. Zar ste zaboravili ohrabrenje kojim vam se obraća kao sinovima:

»Sine moj, ne shvaćaj olako Gospodinovu stegu.
    I nemoj se obeshrabriti kad te ispravlja.
Jer, Gospodin odgaja onoga koga voli
    i ispravlja svakoga koga prihvaća za sina.«[a]

Prihvatite stegu kao dio svog odgoja. Bog postupa s vama kao sa sinovima. A postoji li sin kojeg otac ne odgaja stegom? Ako niste pod stegom, a stegu svako dijete mora iskusiti, onda ste nezakonita djeca; niste pravi sinovi. Osim toga, svi smo mi imali ljudske očeve koji su nas odgajali stegom, a ipak smo ih poštovali. Zato je još važnije da se pokorimo svome duhovnom Ocu. Ako tako postupimo, živjet ćemo. 10 Naši su nas ljudski očevi odgajali stegom samo kratko, onako kako su mislili da je najbolje. Bog nas odgaja za naše dobro, da bismo mogli sudjelovati u njegovoj svetosti. 11 Odgoj nije ugodan, već bolan dok traje. No, kasnije oni koji su odgojeni stegom, imat će mir koji dolazi od ispravnog življenja.

Pazite kako živite!

12 Zato podignite svoje klonule ruke i ispravite klecava koljena! 13 Hodajte pravim putem tako da se spasite, a ne da propadnete zbog svoje slabosti.

14 Pokušajte živjeti u miru sa svima! Težite živjeti svetim životom, jer bez njega nitko neće vidjeti Gospodina. 15 Pazite da nikome ne promakne Božja milost i da ne proklija kakav gorki korijen koji bi mogao zaraziti mnoge. 16 Pazite da nitko ne postane bludnik ili bezbožnik, poput Ezava, koji nije mario za Boga. Ezav je bio najstariji sin i trebao je naslijediti svog oca. No prodao je to pravo za jedno jedino jelo. 17 Kao što znate, poslije toga je želio dobiti očev blagoslov. No otac mu je odbio dati blagoslov premda ga je Ezav u suzama tražio. Ezav nikako nije mogao promijeniti ono što je njegov otac već učinio.

18 Vi niste, poput Izraelaca[b], pristupili planini Sinaj koja se može dotaknuti i koja gori u vatri. Niste došli na mjesto gdje vladaju tama, sumrak i oluja. 19 Niste pristupili na zvuk trube ni glasu koji je tako govorio da su oni, koji su čuli taj glas, molili da im više ne govori. 20 Nisu mogli podnijeti ono što im je naređeno: »Čak će i životinja, ako se dotakne planine, biti nasmrt kamenovana.«[c] 21 Prizor je bio toliko zastrašujući da je Mojsije rekao: »Drhtim od straha.«[d]

22 Vi ste, naprotiv, pristupili Sionskom brdu, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu. Pristupili ste tisućama anđela u radosnom okupljanju. 23 Pristupili ste zajedništvu Božje prvorođene djece. Njihova su imena upisana na Nebu. Pristupili ste Bogu, sucu svih ljudi. Pristupili ste duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima. 24 Pristupili ste i Isusu, posredniku Novoga saveza, i njegovoj prolivenoj krvi koja govori bolje od Abelove.

25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Ako se nisu spasili oni što su odbili slušati onoga koji ih je opominjao na Zemlji, kako ćemo se spasiti mi ako se okrenemo od onoga koji nas opominje s Nebesa?! 26 Njegov je glas tada uzdrmao Zemlju, a sada daje ovo obećanje: »Još jednom ću uzdrmati ne samo Zemlju već i Nebesa.«[e] 27 Riječi »još jednom« ukazuju na to da će ono što je stvoreno biti uzdrmano i uklonjeno, a ostat će ono što se ne može uzdrmati.

28 Stoga, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni! S tom zahvalnošću štovat ćemo Boga onako kako je njemu ugodno—sa strahopoštovanjem. 29 Jer, naš je Bog »vatra koja proždire«.[f]

Footnotes

  1. 12,5-6 Citat iz Izr 3,11-12.
  2. 12,18 poput Izraelaca Dodano radi boljeg razumijevanja teksta.
  3. 12,20 Citat iz Izl 19,12-13.
  4. 12,21 Citat iz Pnz 9,19.
  5. 12,26 Citat iz Hag 2,6.
  6. 12,29 Citat iz Pnz 4,24.