Otkrivenje 14

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Jaganjac i sto četrdeset i četiri tisuće

14 I vidjeh, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionskoj, i s njime sto četrdeset i četiri tisuće onih koji na svojim čelima imaju napisano ime njegovo i ime njegova Oca.^{[a] 2} I začuh zvuk s neba kao huk mnogih voda i kao prasak snažna groma; taj je zvuk što ga začuh kao onaj u citraša koji citaraju na svojim citrama. ³ Pjevaju kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti te pjesme, osim onih sto četrdeset i četiri tisuće otkupljenih sa zemlje. ⁴ To su oni koji se ne okaljaše sa ženama - djevci su; oni koji slijede Jaganjca kamo god pođe; oni koji su otkupljeni od ljudi - prvina Bogu i Jaganjcu. ⁵ U ustima se njihovim ne nađe laž; neporočni su.

Tri anđela

⁶ I vidjeh jednoga drugog anđela gdje leti vrh neba noseći vječno Evanđelje da ga navijesti svima koji prebivaju na zemlji - svakom narodu i plemenu i jeziku i puku, ⁷ te u sav glas govori: »Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda! Poklonite se Onomu koji načini nebo i zemlju i more i izvore voda!« ⁸ I još jedan, drugi anđeo, dođe za njim govoreći: »Pade, pade Babilon veliki, koji je vinom srdžbe i svojega bluda opio sve narode!« ⁹ I opet jedan, treći anđeo, dođe za njim govoreći u sav glas: »Pokloni li se tko Zvijeri i njezinu liku, i primi žig na svoje čelo ili na ruku - ¹⁰ taj će piti od vina Božje srdžbe, nerazrijeđena, natočena u čašu gnjeva njegova. I bit će mučen u ognju i sumporu pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. ¹¹ I dim se muke njihove uzdiže u vijeke vjekova; ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu liku, i tko god primi žig s njezinim imenom.« ¹² U tome je ustrajnost svetih koji drže Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. ¹³ I začuh glas s neba gdje govori: »Napiši! Blaženi mrtvi koji odsad umiru u Gospodinu. Da, govori Duh, neka počinu od napora svojih, jer prate ih njihova djela!«

Žetva zemaljska

¹⁴ I vidjeh, i gle: bijel oblak, i na oblaku gdje Netko sjedi nalik Sinu Čovječjemu; zlatan vijenac mu na glavi i britak srp u ruci. ¹⁵ I jedan drugi anđeo izađe iz hrama vičući jakim glasom Onomu koji sjedi na oblaku: »Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas žetve; dozrela je žetva zemaljska!« ¹⁶ I Onaj koji sjedi na oblaku spusti svoj srp na zemlju, te zemlja bi požnjevena. ¹⁷ Tada još jedan anđeo izađe iz nebeskoga hrama; i on ima britak srp! ¹⁸ I opet jedan anđeo, koji ima vlast nad ognjem, izađe od žrtvenika i jakim se glasom oglasi onomu sa srpom britkim, govoreći: »Zamahni svojim britkim srpom te otrgni grozdove sa zemaljskog trsa, jer mu grožđe već dozri!«^{[b] 19} I anđeo spusti svoj srp na zemlju te otrga zemaljski trs, a otrgano sasu u veliki tijesak Božje srdžbe. ²⁰ I tijesak bi izgažen izvan grada, te se iz tijeska izli krv konjima sve do uzda, tisuću i šesto stadija u daljinu.