Pjesma otkupljenih

14 Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori^[a]. S njim su bile i sto četrdeset i četiri tisuće koje su na čelima imale zapisano Janjetovo ime i ime njegovog Oca. ² Tada sam začuo glas s neba sličan huci velikih voda ili jakoj grmljavini. No glas je također zvučao kao kada glazbenici sviraju harfe. ³ Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset i četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa Zemlje. ⁴ Oni su ti koji se nisu okaljali grešnim odnosima sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Otkupljeni su od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. ⁵ U njihovim se ustima ne može naći laž. Oni su bez mane.

Trojica anđela

⁶ Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na Zemlji—svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi—objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. ⁷ Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on sudi svima. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, Zemlju, more i izvore voda.«

⁸ Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.«

⁹ Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Oni koju štuju Zvijer i njezin kip, i prihvaćaju njezin znak na čelo ili ruku, ¹⁰ pit će vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegovoga gnjeva. Bit će mučeni u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. ¹¹ A dim od njihovog mučenja dizat će se zauvijek. Oni koji štuju Zvijer i njezin kip—i svi koji su obilježeni njezinim imenom—neće imati mira ni danju ni noću.« ¹² Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti ustrajni i ostati vjerni Isusu.

¹³ Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni koji umru služeći Gospodinu!«

»Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od svoga truda jer ih prate njihova djela.«

Zemaljski urod

¹⁴ Tada sam pogledao ispred sebe i primijetio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. ¹⁵ Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozrio.« ¹⁶ Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad Zemljom i požnjeo urod na Zemlji.

¹⁷ Tada je iz hrama na Nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. ¹⁸ A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer, grožđe je zrelo.« ¹⁹ Anđeo je zamahnuo srpom nad Zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva ²⁰ i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je tekla krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara^[b].