Otkrivenje 10
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Anđeo s malenim svitkom
10 I vidjeh jednoga drugog, snažnog anđela gdje silazi s neba zaogrnut oblakom i duga mu nad glavom; lice mu kao sunce, a noge kao ognjeni stupovi. 2 U ruci držaše maleni svitak, rastvoren. I svoju desnu nogu stavi na more, a lijevu na zemlju, 3 te povika glasom jakim, kao kad lav riče. I kad povika, progovori sedam gromova svojom tutnjavom. 4 A kad sedam gromova progovori, krenuh da zapišem, ali začuh glas s neba gdje govori: »Zapečati to što reklo sedam gromova, i toga ne zapisuj.« 5 I anđeo, kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnicu prema nebu, 6 i zakle se Onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i ono što je na njemu, i zemlju i ono što je na njoj, i more i ono što je u njemu: »Vremena više neće biti! 7 Nego, u danima oglašavanja sedmoga anđela, kad krene da zatrubi, tada će se Tajna Božja dovršiti, kao što On to navijesti slugama svojim prorocima.« 8 I glas, koji začuh s neba, opet mi prozbori, govoreći: »Idi, uzmi otvoreni svitak iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji.« 9 Otiđoh tad k anđelu rekavši mu da mi dade maleni svitak. A on mi reče: »Uzmi ga i pojedi! Zagorčat će ti utrobu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« 10 I uzeh maleni svitak iz ruke anđela te ga pojedoh; u ustima mi bijaše sladak kao med, a kad ga progutah, zagorči mi utrobu. 11 Tada mi je rečeno: »Treba da opet prorokuješ o pucima i narodima i jezicima i mnogim kraljevima.«
Otkrivenje 10
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Anđeo i mali svitak
10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. 2 U ruci je držao mali razmotani svitak. 3 Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. 4 Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«
5 Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. 6 Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. 7 Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«
8 Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«
9 Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« 10 Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. 11 Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International