Evanđelje po Marku 4

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Prispodoba o sijaču

4 I opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more. ² Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:

³ »Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. ⁶ I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu. ⁷ Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese. ⁸ A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.« ⁹ Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

O prispodobama

¹⁰ Kad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama. ¹¹ I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama, ¹² da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«

Tumačenje prispodobe o sijaču

¹³ I reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?

¹⁴ Sijač sije Riječ. ¹⁵ Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu. ¹⁶ A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, ¹⁷ ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. ¹⁸ Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ, ¹⁹ ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda. ²⁰ A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Svjetiljka

²¹ I govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak? ²² Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo. ²³ Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

Mjera

²⁴ I govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se. ²⁵ Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

Sjeme

²⁶ I govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. ²⁷ Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu. ²⁹ A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«

Zrno gorušično

³⁰ I govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli? ³¹ Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji, ³² ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«

Zavšetak o prispodobama

³³ I mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati. ³⁴ Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Oluja na moru

³⁵ Istoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« ³⁶ Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice. ³⁷ Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili. ³⁸ A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« ³⁹ I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha. ⁴⁰ I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«^{[a] 41} I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«