Evanđelje po Ivanu 8

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Preljubnica

8 A Isus ode na Maslinsku goru. ² U zoru opet dođe u Hram. Sav je narod dolazio k njemu, te on sjede i stade ih poučavati.

³ A pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu te, postavivši je u sredinu, ⁴ reknu mu: »Učitelju, ova je žena zatečena u samom činu preljuba. ⁵ Mojsije nam u Zakonu zapovjedi da takve kamenujemo. A što ti kažeš?« ⁶ Govorili su to da ga iskušaju kako bi ga imali zašto optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po tlu. ⁷ Kako su ga pak nastavljali zapitkivati, on se uspravi i reče im: »Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.« ⁸ I ponovno se sagnu i nastavi pisati po tlu. ⁹ Kad oni to čuše, stadoše jedan za drugim odlaziti, počevši od starješina, te on ostade sam - i žena koja je još stajala u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i upita je: »Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?« ¹¹ Ona reče: »Nitko, gospodine.« A Isus joj reče: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.«^[a]

Isus, svjetlo svijeta

¹² Isus im onda ponovno progovori: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, zasigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.«

¹³ Tada mu farizeji rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.«

¹⁴ Isus im odgovori: »Premda svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle dođoh i kamo idem, a vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem. ¹⁵ Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga. ¹⁶ Pa ako ja i sudim, moj je sud istinit, jer nisam sam, nego: ja i Onaj koji me posla, Otac. ¹⁷ I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice istinito. ¹⁸ Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Onaj koji me posla, Otac.« ¹⁹ Pitali su ga nato: »Gdje je tvoj Otac?« Isus odgovori: »Ne poznajete ni mene, ni Oca mojega. Da ste upoznali mene, upoznali biste i Oca mojega.«

²⁰ Ove riječi prozbori Isus pokraj riznice, dok je poučavao u Hramu. I nitko ga ne uhiti, jer još ne bijaše došao njegov čas.

Raspre sa Židovima

²¹ Isus im onda ponovno reče: »Ja idem, i vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svojem grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.«

²² Židovi su nato govorili: »Neće li sam sebe ubiti kad kaže: 'Kamo ja idem, vi ne možete doći'?«

²³ A on nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Rekoh vam dakle da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne povjerujete da 'Ja jesam', umrijet ćete u svojim grijesima.«

²⁵ Tada su ga pitali: »Tko si ti?« Reče im Isus: »Ono što vam već od početka zborim. ²⁶ Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ono što sam ja od Njega čuo, to zborim svijetu.«

²⁷ Oni ne razumješe da im govori o Ocu.

²⁸ Isus im tada reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, spoznat ćete da 'Ja jesam', i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako zborim kako me naučio Otac. ²⁹ A Onaj koji me posla, sa mnom je. Nije me ostavio sama, jer ja uvijek činim što je Njemu ugodno.«

³⁰ Dok je on tako govorio, mnogi povjerovaše u njega. ³¹ A Židovima koji su mu povjerovali Isus je govorio: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; ³² spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

³³ Odgovoriše mu: »Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nikomu nismo robovali, kako to ti kažeš: 'Postat ćete slobodni'?«

³⁴ Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god grijeh čini rob je grijeha. ³⁵ A rob ne ostaje u kući zauvijek; sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni. ³⁷ Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak hoćete da me ubijete, jer riječ moja nema mjesta u vama. ³⁸ Ja govorim ono što sam vidio kod Oca, a vi činite ono što ste čuli od oca svojega.«

³⁹ Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.«

Rekne im Isus: »Da ste Abrahamova djeca, činili biste djela Abrahamova. ⁴⁰ A sad hoćete da me ubijete, mene koji sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham toga ne učini! ⁴¹ Vi činite djela oca svojega.«

Tada mu rekoše: »Mi nismo rođeni iz preljuba; jednoga imamo Oca - Boga.«

⁴² Isus im reče: »Kad bi Bog bio vaš Otac, zavoljeli biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao; nisam, naime, došao sam od sebe, nego me On posla. ⁴³ Zašto govora mojega ne razumijete? Zato što niste u stanju slušati moju riječ. ⁴⁴ Vi ste od svoga oca đavla, i hoće vam se činiti želje oca vašega. On bijaše ubojica ljudi od početka i ne stajaše u istini, jer nema istine u njemu. Kad laž govori, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. ⁴⁵ A zato što ja istinu govorim, meni ne vjerujete. ⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako vam istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Onaj tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi zato ne slušate jer niste od Boga.«

⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li mi pravo da si Samarijanac i da je zli duh u tebi?«

⁴⁹ Isus odgovori: »Nije zli duh u meni, nego ja častim Oca svojega, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ Ja ne tražim svoje slave. Postoji Onaj tko traži i sudi. ⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam, održi li tko moju riječ, zasigurno neće vidjeti smrti dovijeka.«

⁵² Nato mu Židovi rekoše: »Sad znamo da je u tebi zao duh! Abraham umrije, proroci također, a ti kažeš: 'Održi li tko moju riječ, zasigurno neće okusiti smrti dovijeka.' ⁵³ Zar si ti veći od našega oca Abrahama, koji umrije? I proroci također pomriješe. Kime se ti praviš?«

⁵⁴ Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, moja slava nije ništa. Onaj koji mene slavi Otac je moj, za koga vi kažete da je vaš Bog. ⁵⁵ A ne poznajete ga, a ja ga znam. Kad bih rekao da ga ne znam, bio bih lažac kao vi. No znam ga i njegovu riječ držim. ⁵⁶ Abraham, otac vaš, uskliknu što će moći vidjeti moj Dan; i vidje i obradova se.«

⁵⁷ Nato mu rekoše Židovi: »Ni pedeset godina ti još nije, a vidio si Abrahama?«

⁵⁸ Isus im reče: »Zaista, zaista, kažem vam, prije nego Abraham posta 'Ja jesam'!«

⁵⁹ Tada zgrabiše kamenje da bace na njega, ali se Isus sakri i izađe iz Hrama.