Evanđelje po Ivanu 12

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Isusovo pomazanje u Betaniji

12 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ² Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih koji su s njime bili za stolom. ³ Tada Marija uze libru čiste skupocjene nardove pomasti te pomaza Isusove noge i otare ih svojom kosom. I kuća se ispuni mirisom pomasti.

⁴ Tada Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati, rekne: ⁵ »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara pa se to dalo siromasima?« ⁶ Nije to rekao što mu je bilo stalo do siromaha, nego jer bijaše kradljivac; držao je kesu i odnosio što se u nju stavljalo. ⁷ A Isus reče: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa. ⁸ Jer siromahe uvijek imate uza se, ali mene nemate uvijek.«

⁹ Veliko tad mnoštvo Židova dozna da je on ondje, pa dođoše, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰ A glavari se svećenički dogovoriše da i Lazara ubiju, ¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

¹² Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:

¹⁴ Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano: ¹⁵ »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.« ¹⁶ Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše. ¹⁷ Svjedočilo je i mnoštvo što je bilo s njime kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. ¹⁸ Stoga mu mnoštvo i dođe u susret, jer su čuli da je on učinio taj znamen. ¹⁹ A farizeji među sobom rekoše: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim.«

Nežidovi kod Isusa

²⁰ A među onima koji su za Blagdana uzašli da se poklone bijahu i neki Grci. ²¹ Oni priđoše Filipu iz Betsaide Galilejske te su ga molili: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« ²² Filip ode i rekne to Andriji; Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³ A Isus im odgovori:

»Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴ Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, kad padne u zemlju, ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod. ²⁵ Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako tko hoće meni služiti, moj će ga Otac poštovati. ²⁷ Duša mi je sada uzdrmana. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali zbog ovoga i dođoh u ovaj čas. ²⁸ Oče, proslavi ime svoje!«

Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!«

²⁹ A mnoštvo, što je ondje stajalo i to čulo, govorilo je: »Zagrmjelo je!« »Anđeo mu je zborio« - govorili su drugi. ³⁰ Isus odgovori: »Ne dođe ovaj glas poradi mene, nego poradi vas. ³¹ Sada je sud ovome svijetu; sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³² A ja ću, kad budem podignut od zemlje, sve privući k sebi.« ³³ To je govorio da označi kakvom mu je smrću umrijeti.

³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek, a kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?«

³⁵ Tada im Isus reče: »Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. A tko u tami hodi, ne zna kamo ide. ³⁶ Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!«

To Isus izreče te ode i sakri se od njih.

Nevjerovanje Židova

³⁷ Premda je pred njima činio tolika znamenja, nisu vjerovali u njega, ³⁸ da se ispuni riječ proroka Izaije, što je reče: »Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri ruka Gospodnja?« ³⁹ Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija još reče: ⁴⁰ »Zaslijepio je oči njihove i otvrdnu im srca, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.« ⁴¹ To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i o njemu prozbori.^[a]

⁴² Pa ipak i mnogi glavari povjerovaše u njega, ali nisu to priznavali zbog farizeja, da ne budu izopćeni iz sinagoge, ⁴³ jer im je bilo više do slave ljudske negoli do slave Božje.

Isusov proglas

⁴⁴ A Isus povika: »Tko vjeruje u mene, taj ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me posla. ⁴⁵ I tko vidi mene, vidi Onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami. ⁴⁷ I čuje li tko moje riječi a ne drži ih, ja ga ne sudim, jer ne dođoh osuditi svijet, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima svoga suca: riječ koju sam zborio, ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer ja nisam zborio sam od sebe, nego Onaj koji me posla, Otac, On mi je dao zapovijed što da rečem, što da prozborim. ⁵⁰ I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što god ja dakle zborim, zborim onako kao što mi je Otac rekao.