Evanđelje po Marku 4
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Prispodoba o sijaču
4 I opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more. 2 Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:
3 »Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati. 4 I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. 5 A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. 6 I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu. 7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese. 8 A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.« 9 Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
O prispodobama
10 Kad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama. 11 I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama, 12 da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«
Tumačenje prispodobe o sijaču
13 I reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?
14 Sijač sije Riječ. 15 Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu. 16 A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18 Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ, 19 ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda. 20 A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«
Svjetiljka
21 I govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak? 22 Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo. 23 Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Mjera
24 I govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se. 25 Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«
Sjeme
26 I govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27 Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako. 28 Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu. 29 A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«
Zrno gorušično
30 I govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli? 31 Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji, 32 ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«
Zavšetak o prispodobama
33 I mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati. 34 Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Oluja na moru
35 Istoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« 36 Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice. 37 Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili. 38 A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« 39 I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha. 40 I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«[a] 41 I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
Footnotes
- Mk 4,40 Neki rukopisi imaju: »Kako to da nemate vjere?«
Marko 4
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Usporedba o sijaču
(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)
4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. 2 Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: 3 »Slušajte! Sijač je otišao sijati. 4 Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. 5 Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. 6 Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. 7 Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. 8 A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«
9 I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«
Zašto Isus govori u usporedbama?
(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)
10 Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.
11 Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama 12 jer:
‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide;
slušaju i slušaju, ali ne razumiju.
Inače bi se okrenuli Bogu
i on bi im oprostio!’«[a]
Značenje usporedbe o sijaču
(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)
13 »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? 14 Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. 15 Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. 16 A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, 17 ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. 18 A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, 19 ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. 20 Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«
Svjetiljka
(Lk 8,16-18)
21 Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? 22 Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. 23 Ako tko sluša, neka shvati!«
24 Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. 25 Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«[b]
Sjeme koje samo raste
26 Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. 27 Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. 28 Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. 29 Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«
Usporedba o sjemenu gorušice
(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)
30 Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? 31 Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. 32 Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«
33 Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.
Isus stišava oluju
(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)
35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«
39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.
40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«
41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International