Lazarova smrt

11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. ² Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. ³ Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

⁴ Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« ⁵ Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶ Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. ⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

⁸ »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

⁹ Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰ A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

¹¹ Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

¹² »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

¹³ Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. ¹⁴ Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. ¹⁵ Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

¹⁶ Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

Isus stiže u Betaniju

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. ¹⁸ Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra^[a]. ¹⁹ Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. ²¹ Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²² Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

²³ »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

²⁴ A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

²⁵ »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. ²⁶ Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷ »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

²⁸ Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« ²⁹ Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. ³¹ Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. ³² Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

³³ Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu ³⁴ i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

³⁵ A Isus je zaplakao.

³⁶ »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

³⁷ »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

³⁸ Isus se ponovo duboko potresao.

Lazar ustaje

Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. ³⁹ »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.

»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

⁴⁰ »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo^[b] ako budeš vjerovala?«

⁴¹ Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. ⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.

Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2)

⁴⁵ Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. ⁴⁶ Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. ⁴⁷ Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. ⁴⁸ Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.«

⁴⁹ Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. ⁵⁰ Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?«

⁵¹ Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. ⁵² I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta.

⁵³ Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. ⁵⁴ Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima.

⁵⁵ Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. ⁵⁶ Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« ⁵⁷ Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.