Add parallel Print Page Options

Budući da imamo ta obećanja, dragi moji, očistimo se od svega što prlja naše tijelo i naš duh. Trudimo se biti što je više moguće svetima, u strahu Božjemu.

Pavao se raduje pokajanju Crkve

Otvorite za nas srca jer nikome od vas nismo nanijeli zla, nikoga nismo zaveli na krivi put, niti smo koga na prevaru iskoristili.

Ne kažem vam to da bih vas osuđivao. Rekao sam vam već da ste zauvijek u našemu srcu. živimo i umiremo s vama.

Čvrsto se u vas pouzdajem i veoma se ponosim vama. Uvelike ste me utješili unatoč svoj našoj nevolji. Silno se radujem.

Kad smo stigli u Makedoniju, nije bilo odmora za naša slaba ljudska bića. Sa svih su nas strana, naprotiv, snašle nevolje: izvana sukobi, a iznutra tjeskoba.

Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom.

Ne samo njegovim dolaskom nego i ohrabrenjem koje ste mu pružili. Kad nam je kazao o vašoj velikoj želji da vas posjetim, o tome koliko ste žalosni zbog onoga što se dogodilo i o vašoj žarkoj ljubavi prema meni, još sam se više razveselio.

Nije mi više žao što sam vam napisao ono pismo, iako mi je bilo žao jer znam da sam vas njime nakratko ražalostio.

Ali sada se radujem - ne što sam vas ražalostio, već zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Bila je to žalost po Božjoj volji, pa vam tako nismo nanijeli nikakvu štetu.

10 Božja žalost donosi pokajanje koje vodi spasenju, kao što žalost ovoga svijeta vodi u smrt.

11 Pogledajte samo kakvu je gorljivost proizvela u vama ta žalost po Božjoj volji! Takvo opravdavanje! Takvo negodovanje, takav strah! Toliku čežnju! Toliki žar! Toliku želju da se krivac kazni! Postupili ste najispravnije što ste mogli.

12 Nisam vam pisao ni radi prijestupnika ni radi onoga kome je nanesena nepravda, već zato da pred Bogom pokažete svoju žarku ljubav prema nama.

13 Uz to ohrabrenje posebno smo se razveselili i Titovoj radosti zbog toga što ste ga umirili da ne bude zabrinut.

14 Ja sam vas i prije pred njim hvalio i niste me postidjeli. Kao što sam vama govorio istinu, tako se i ono čime sam se hvalio pred Titom pokazalo istinitim.

15 Njegovo je srce prema vama još otvorenije kad se prisjeti kako ste ga primili s velikim poštovanjem, duboko zabrinuti.

16 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.

Dragi prijatelji, imamo ova obećanja, stoga se očistimo od svih tjelesnih i duhovnih nečistoća! U strahopoštovanju prema Bogu živite život koji je potpuno svet. Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.

Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.

Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. 10 Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. 11 Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. 12 Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. 13 Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili.

14 A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. 15 Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. 16 Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje.