Add parallel Print Page Options

Nova tijela

Znamo da ćemo, kad se ovaj šator u kojemu sada živimo sruši - kad umremo i napustimo tijela[a] - imati nova tijela, vječni dom u nebu, koji će biti Božje djelo, a ne djelo ljudskih ruku.

Zato uzdišemo u ovim tijelima i čeznemo za danom kada ćemo obući nebeska tijela.

U njih obučeni, nećemo se naći golima.

U ovima zemaljskim tijelima uzdišemo i stenjemo, ali ne zato što bismo željeli umrijeti i izići iz njih, već zato što se želimo obući u nova tijela, tako da vječni život proguta ova naša smrtna tijela.

Za to nas je pripremio sam Bog i dao nam svojega Svetog Duha kao jamstvo.

Stoga uvijek imamo pouzdanja iako znamo da dokle god smo u ovome tijelu, nismo kod kuće, kod Gospodina.

živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo.

Puni smo pouzdanja i radije bismo izišli iz ovih tijela jer ćemo tada biti u svojem domu, kod Gospodina.

Zato mu uvijek nastojimo ugoditi, bilo da ostajemo u ovomu tijelu ili iz njega odlazimo,

10 jer ćemo svi morati stati pred Kristov sud i svatko će primiti što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome je li u ovomu tijelu činio dobro ili zlo.

Božji smo poslanici

11 Zato puni straha Gospodnjega nastojimo pridobiti ljude za Boga. Bog zna da smo iskreni, a nadam se da i vi to znate.

12 Ne hvalimo to opet sami sebe, nego vam dajemo razlog da se ponosite nama, kako biste imali što odgovoriti onima koji se ponose izvanjskim stvarima umjesto iskrenim srcem.

13 Ako se čini da smo nerazumni, neka to ostane između Boga i nas. Ako smo zdrave pameti, to je za vaše dobro.

14 Kristova ljubav prema nama ne ostavlja nam izbora kad shvatimo da je on jedan umro umjesto svih, pa su prema tome i svi oni nečemu umrli.

15 On je, naime, umro umjesto svih kako oni koji su živi, više ne bi živjeli da ugode sebi, već da njemu koji je umro i uskrsnuo za njih.

16 Zato mi više nikoga ne procjenjujemo po tjelesnim stvarima. Prije smo i Krista cijenili prema ljudskim mjerilima, ali sada to više ne činimo.

17 Kad je tko u Kristu, on je novo stvorenje. Stari je čovjek nestao, a rodio se novi.

18 Sve to dolazi od Boga, koji nas je kroz Krista pomirio sa sobom i koji nam je povjerio zadaću da izmirujemo ljude s njim.

19 Jer Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom da više ljudima ne uračunava njihove prijestupe, a nama je dao da govorimo o tome pomirenju.

20 Tako obavljamo poslaničku službu i u ime samoga Krista vas preklinjemo: pomirite se s Bogom!

21 Jer je Bog Krista koji nikada nije zgriješio učinio umjesto nas grijehom da bismo mi u njemu mogli postati Božjom pravednošću.

Footnotes

  1. Druga poslanica Korinćanima 5:1 U grčkome: zemaljska kuća.

Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.

Pomirite ljude s Bogom!

11 Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. 12 Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. 13 Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. 14 Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. 15 On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.

16 Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. 17 Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. 18 A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. 19 Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. 20 Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! 21 Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.

Zemaljski šator i dom na nebesima

Znamo, doista, ako se zemaljski šator našeg doma razvali, imamo zgradu od Boga, dom rukom nenačinjen, vječan na nebesima. Zato u ovome uzdišemo, čeznući se zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem; dakako, ako se nađemo odjeveni, ne goli. Jer i mi, dok smo u ovom šatoru, uzdišemo opterećeni, jer se ne želimo razodjenuti, nego zaodjenuti, da život proguta ono smrtno. A onaj je koji nas za to pripravi Bog, koji nam i dade zalog Duha. Uvijek smo stoga puni pouzdanja i znamo: dok obitavamo u tijelu, ne obitavamo kod Gospodina. Doista, po vjeri živimo, ne po gledanju. Ta puni smo pouzdanja i radije ne bismo u tijelu obitavali, već obitavali kod Gospodina. Zato i gorljivo nastojimo da mu budemo ugodni, bilo da obitavamo ili ne obitavamo. 10 Jer svi se mi trebamo pojaviti pred sudištem Kristovim, da svaki dobije što je po tijelu zaslužio, bilo dobro ili zlo.

U Kristovoj poslaničkoj službi

11 Znajući dakle za strah Gospodnji, uvjeravamo ljude; očitovani smo pred Bogom, a nadam se da smo očitovani i pred vašim savjestima. 12 Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam pružamo priliku dičiti se nama, da imate što reći onima koji se diče licem, a ne srcem. 13 Jer ako smo bili »izvan sebe« - Bogu smo bili; ako smo »pri sebi« - vama smo. 14 Jer nas ljubav Kristova obuzima dok ovo prosuđujemo: jedan umrije za sve, dakle svi umriješe; 15 i za sve umrije da oni koji žive više ne žive sebi, nego Onomu koji za njih umrije i bi uskrišen. 16 Tako da mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i znali Krista po tijelu, sada ga tako više ne poznajemo. 17 Ako je dakle tko u Kristu, novi je stvor. Staro prođe, novo je, gle, postalo. 18 Ali je sve od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i dade nam službu pomirenja. 19 Bog, naime, bijaše u Kristu i pomiri svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihovih prijestupa i polažući u nas riječ pomirenja. 20 Poslanici smo dakle, za Krista, kao da Bog po nama nagovara. Poradi Krista molimo: Pomirite se s Bogom! 21 Njega koji ne upozna grijeha, za nas grijehom učini, da bismo mi postali pravednost Božja u njemu.