Pavao na Malti

28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. ² Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. ³ Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. ⁴ Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« ⁵ A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. ⁶ Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. ⁷ U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. ⁸ Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. ⁹ Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. ¹⁰ Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.

Pavao odlazi u Rim

¹¹ Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca^[a]. ¹² Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, ¹³ a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. ¹⁴ Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. ¹⁵ Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

Pavao u Rimu

¹⁶ Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.

¹⁷ Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. ¹⁸ Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. ¹⁹ No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. ²⁰ Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«

²¹ Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. ²² Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«

²³ Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. ²⁴ Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. ²⁵ Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:

²⁸ Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« ^29 [c]

³⁰ Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. ³¹ Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao.