Add parallel Print Page Options

Pavlova obrana pred Agripom

26 Nato Agripa reče Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku i stade se braniti: »Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas pred tobom mogu braniti od svega onoga za što me Židovi optužuju, osobito stoga što si poznavatelj svih židovskih običaja i nesuglasica. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

Dakle, moj život već od rane mladosti, koji provedoh u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. Budući da me poznaju od početka, mogu, ako hoće, svjedočiti da sam prema najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje što ga Bog dade našim ocima - koje se, naših dvanaest plemena ustrajno služeći Bogu noću i danju, nada postignuti. Zbog te me nade, o kralju, Židovi optužuju! Zašto se među vama smatra nevjerojatnim da Bog mrtve uskrisuje?

Pa i sam sam smatrao da protiv imena Isusa Nazarećanina trebam učiniti sve što mogu. 10 Tako i učinih u Jeruzalemu, te sam mnoge svete sam zatvorio u tamnice primivši za to ovlast od glavara svećeničkih. Kad su ih pogubljivali, dao sam svoj glas protiv njih. 11 Po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i prekomjerno bijesan na njih progonio ih čak u tuđim gradovima.

12 Kad radi toga pođoh u Damask, s ovlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih, 13 vidjeh na putu o podne, o kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i one koji su išli sa mnom. 14 Kad svi mi na zemlju popadosmo, začuh glas što mi hebrejskim jezikom govori: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je bosti se s rogatim.' 15 A ja rekoh: 'Tko si, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus koga ti progoniš. 16 Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se ukazah stoga da te odredim za slugu i svjedoka i onog kako si me vidio i onog što ću ti pokazati.[a] 17 Izbavljat ću te i od tvog naroda i od pogana među koje te šaljem 18 da im otvoriš oči, kako bi se obratili od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, te da vjerom u mene prime oprost grijeha i udio među posvećenima.'

19 Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju, 20 nego sam najprije onima u Damasku i u Jeruzalemu, a zatim i po cijelom području Judeje i poganima, propovijedao da se pokaju i obrate k Bogu, čineći djela dostojna pokajanja. 21 Zbog toga su me, dok sam bio u Hramu, Židovi zgrabili i pokušavali ubiti. 22 Pomoć dakle Božju zadobivši, sve do ovoga dana stojim svjedočeći malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što proroci rekoše da se ima dogoditi, a i Mojsije: 23 da će Krist trpjeti i da će kao prvi uskrsli od mrtvih navijestiti svjetlo svom narodu i poganima.«

24 Dok se on tako branio, reče Fest jakim glasom: »Luduješ, Pavle! Veliko te znanje dovelo do ludila.«

25 Pavao pak odvrati: »Ne ludujem, vrli Feste, nego zborim riječi istine i razbora. 26 Ta znade za to kralj, komu otvoreno govorim, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se to nije događalo u nekakvu zakutku. 27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!«

28 A Agripa će Pavlu: »Zamalo pa me uvjeri te me učini kršćaninom!« 29 Nato će Pavao: »Molio bih Boga da - i za malo i za mnogo - ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.«

30 Nato ustade kralj i upravitelj i Berenika i oni koji su s njima zasjedali 31 te, udaljivši se, stadoše među sobom govoriti: »Ovaj čovjek ne učini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.« 32 Agripa pak reče Festu: »Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«

Footnotes

  1. Dj 26,16 »me« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.

Pavao pred kraljem Agripom

26 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«

Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.

Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?

I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. 10 To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. 11 Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«

Pavao govori o susretu s Isusom

12 »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. 13 Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. 14 Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ 15 Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. 16 Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. 17 Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. 18 Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«

Pavao govori o svojoj službi

19 »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. 20 Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. 22 No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. 23 Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«

Pavao, Fest i Agripa

24 Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

25 Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. 26 Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. 27 Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

28 Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

29 Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

30 Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. 31 Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« 32 A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«