Add parallel Print Page Options

Prepirke u Antiohiji

15 Neki su, koji siđoše iz Judeje, učili braću: »Ako se ne obrežete prema običaju Mojsijevu, ne možete biti spašeni.« A kako između njih te Pavla i Barnabe nastade nemala buna i prepirka, odrediše da poradi tog pitanja Pavao i Barnaba i još neki od njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama. Oni su dakle, otpravljeni na put od crkve, prolazili Fenicijom i Samarijom, pripovijedajući o obraćenju pogana, što je svoj braći donosilo veliku radost.

A kad dođoše u Jeruzalem, crkva, apostoli i starješine ih primiše, a oni izvijestiše o svemu što Bog po njima učini. Onda ustadoše neki iz farizejske sljedbe, koji su uzvjerovali, govoreći: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da drže Mojsijev zakon.«

Sabor u Jeruzalemu

I sabraše se apostoli i starješine da izvide to pitanje.

Nakon velikog prepiranja ustade Petar i reče:

»Braćo! Vi znate kako me od prvih dana Bog između vas izabra da pogani iz mojih usta čuju riječ Evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Onaj koji poznaje srca, posvjedoči za njih, davši im Duha Svetoga kao i nama. I nikakve razlike ne načini između nas i njih, vjerom očistivši njihova srca. 10 Zašto dakle sad iskušavate Boga stavljajući na vrat učenicima jaram koji ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11 Mi, naprotiv, vjerujemo da ćemo biti spašeni milošću našega Gospodina Isusa na isti način kao i oni.«[a]

12 Nato sve mnoštvo ušutje, i slušali su Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali kolika znamenja i čudesa Bog po njima učini među poganima.

13 Nakon što oni ušutješe, progovori Jakov: »Braćo, poslušajte me! 14 Šimun je ispripovjedio kako se Bog najprije pobrinuo između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15 S time se slažu riječi proroka, kao što je pisano:

16 'Nakon toga ću se vratiti
i ponovno podignuti pali šator Davidov,
i ruševine ću njegove ponovno sagraditi
i podignuti ga
17 da preostali ljudi potraže Gospodina,
i svi pogani na koje je zazvano ime moje,
govori Gospodin koji čini sve to
18 od davnine znano.'[b]

19 Zato ja smatram da ne treba uznemiravati one koji se iz poganstva obraćaju Bogu, 20 nego im napisati da se suzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21 Jer Mojsije od najstarijih naraštaja ima u svakom gradu svoje propovjednike; čitaju ga u sinagogama svake subote.«

22 Tada apostoli i starješine sa svom crkvom zaključe između sebe izabrati koje će ljude poslati u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu, koji se zove Barsaba, i Silu, vodeće ljude među braćom. 23 Po njima poslaše ovo pismo:

»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva u Antiohiji i Siriji i Ciliciji, pozdrav!

24 Budući da smo čuli kako vas neki što od nas dođoše, a kojima nismo dali nikakva naloga, smetoše nekakvim riječima i duše vam uznemiriše,[c] 25 zaključismo jednodušno poslati k vama izabrane ljude zajedno s našim ljubljenima Barnabom i Pavlom, 26 ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27 Šaljemo vam dakle Judu i Silu, i oni će vam to isto priopćiti i usmeno. 28 Jer zaključismo, Duh Sveti i mi, ne stavljati na vas nikakva daljnjeg tereta, osim ovoga što je nužno: 29 suzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga pridržavali, dobro ćete činiti. Zdravi bili!«

Izaslanici u Antiohiji

30 Oni tako otpravljeni siđoše u Antiohiju. I okupivši mnoštvo predadoše pismo. 31 Kad ga pročitaše, oni se obradovaše zbog ohrabrenja. 32 A Juda i Sila, i sami proroci, stadoše mnogim riječima bodriti i krijepiti braću. 33 Pošto se zadržaše neko vrijeme, otpraviše ih braća s mirom k onima koji su ih poslali. (34) [d] 35 A Pavao i Barnaba ostali su u Antiohiji, poučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

Pavlovo drugo misijsko putovanje

36 Poslije nekoliko dana Pavao reče Barnabi: »Vratimo se i obiđimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su.«

37 Barnaba je htio povesti i Ivana koji se zvao Marko. 38 Pavao je pak smatrao da ne treba uzimati sa sobom onoga koji se od njih odijelio u Pamfiliji te nije s njima pošao na djelo. 39 Porodi se tako žestoka raspra da se razdvojiše: Barnaba uze Marka i otplovi na Cipar, 40 a Pavao izabra Silu te otputova, povjeren od braće milosti Gospodnjoj. 41 Prolazio je Sirijom i Cilicijom, učvršćujući crkve.

Footnotes

  1. Dj 15,11 Neki rukopisi imaju: »Gospodina Isusa Krista«.
  2. Dj 15,18 Umjesto »od davnine znano«, neki rukopisi imaju: »Od davnine su poznata Bogu sva djela njegova.«
  3. Dj 15,24 »(što) dođoše« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima. Također, iza »duše vam uznemiriše«, neki rukopisi umeću: »govoreći da se treba obrezati i držati Zakon«.
  4. Dj 15,34 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 34, »A Sila odluči ostati ondje.«

Sastanak u Jeruzalemu

15 Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju.

Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.«

Apostoli i starješine sastali su se da razmotre to pitanje. Nakon duge rasprave, Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem onaj preko kojeg će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao to tako što im je dao Svetog Duha kao i nama. Nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. 10 Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? 11 Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.«

12 Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. 13 Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! 14 Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. 15 Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše:

16 ‘Nakon toga ja ću se vratiti
    i obnoviti Davidov srušeni dom.
    Obnovit ću mu ruševine i ponovo ga podići.
17 Tada će ostatak čovječanstva tražiti Gospodina,
    oni koje sam pozvao sebi iz raznih naroda.
Tako kaže Gospodin koji to čini.[a]
18 A to je oduvijek poznato.’[b]

19 Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. 20 Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi.

21 Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.«

Pismo vjernicima nežidovima

22 Tada su apostoli i starješine, zajedno s cijelom Crkvom, odlučili da između sebe izaberu neke ljude i pošalju ih s Pavlom i Barnabom u Antiohiju. Izabrali su Judu, zvanog Barsaba, i Silu; oni su bili vrlo cijenjeni među braćom. 23 Po njima su poslali i pismo u kojem je pisalo:

»Apostoli i starješine, vaša braća, šalju pozdrave nežidovskoj braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji!

24 Rečeno nam je da su k vama došli neki od nas koji su vas uznemirili i pokolebali onim što su vam rekli. No nismo im mi rekli da to čine. 25 Složili smo se i odlučili da izaberemo nekoliko ljudi i pošaljemo ih k vama, zajedno s našim voljenima Barnabom i Pavlom. 26 Njih su dvojica riskirala svoje živote da bi služili našem Gospodinu Isusu Kristu. 27 Šaljemo vam Judu i Silu, koji će vam usmeno prenijeti to isto. 28 Sveti Duh smatra, a i mi se s tim slažemo, da vas ne opterećujemo ničim, osim ovim što je potrebno:

29 Ne jedite hranu prinesenu idolima i meso u kojem još ima krvi!

Ne jedite zadavljene životinje!

Ne upuštajte se u seksualni nemoral!

Dobro ćete učiniti ako budete držali više od svega toga. Pozdrav.«

30 Na to su se Barnaba, Pavao, Juda i Sila oprostili i otišli. Nakon što su stigli u Antiohiju, okupili su vjernike i predali im pismo. 31 Kad su ga ovi pročitali, obradovali su se ohrabrenju. 32 Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogo su govorili braći, te ih ohrabrivali i učvršćivali u vjeri. 33 Juda i Sila proveli su ondje neko vrijeme, a zatim su ih braća iz Antiohije opskrbila za put i uz pozdrav mira poslali natrag. 34 [c]

35 Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji. Zajedno s mnogim drugima, poučavali su Gospodinovu poruku i širili Radosnu vijest.

Pavao i Barnaba se razilaze

36 Nekoliko dana kasnije Pavao je rekao Barnabi: »Vratimo se u sve gradove u kojima smo iznosili Gospodinovu poruku. Posjetit ćemo braću i sestre i vidjeti kako su.« 37 Barnaba je htio da s njima ide i Ivan zvani Marko. 38 No Pavao je ustrajao u tome kako je najbolje da ga ne uzmu sa sobom jer ih je bio napustio u Pamfiliji i nije s njima nastavio rad. 39 Između Pavla i Barnabe došlo je do oštrog neslaganja i oni su se razišli. Barnaba je uzeo sa sobom Marka i otplovio na Cipar. 40 Pavao je za suputnika izabrao Silu. Braća u Antiohiji povjerila su Pavla Bogu na brigu i on je krenuo na put. 41 Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju te utvrđivao tamošnje crkve.

Footnotes

  1. 15,16-17 Citat iz Am 9,11-12.
  2. 15,18 Vidi Iz 45,21.
  3. 15,34 Neki starogrčki rukopisi dodaju 34. redak: »Ali Sila je odlučio ostati ondje.«