Add parallel Print Page Options

Petar se opravdava u Jeruzalemu

11 Dočuše pak apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju, pa kad Petar uzađe u Jeruzalem, stadoše mu obrezanici prigovarati, govoreći: »Ušao si k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« Tada im Petar započe izlagati, po redu, govoreći: »Bijah u gradu Jopi moleći se, i vidjeh u zanosu viđenje: posudu gdje silazi poput velika platna, što se četirima uglovima spušta s neba, i dođe do mene. Zagledavši se pomno u to, vidjeh četveronošce zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice nebeske. Onda začuh i glas gdje mi govori: 'Ustani, Petre, zakolji i pojedi!' A ja rekoh: 'Nikako, Gospodine, jer nikada još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u moja usta.' A glas s neba odgovori po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 10 To se dogodi tri puta, i onda se sve opet povuče na nebo. 11 I gle, odmah se tri čovjeka, poslana k meni iz Cezareje, pojaviše pred kućom u kojoj smo boravili.[a] 12 I Duh mi reče da pođem s njima ne premišljajući. Sa mnom pođe i ovo šestero braće, pa uđosmo u kuću tog čovjeka. 13 A on nam ispripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji stade i reče: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna prozvanog Petar; 14 on će ti navijestiti Riječ po kojoj ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj!' 15 A kad počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih kao i na nas u početku. 16 Sjetih se tada riječi Gospodnje, kako reče: 'Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' 17 Kad im dakle Bog dade isti dar kao i nama koji uzvjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?«

18 Kad to čuše, umiriše se te stadoše proslavljati Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje za život!«

Crkva u Antiohiji

19 Oni dakle koji bijahu raspršeni zbog nevolje što se dogodi povodom Stjepana, prođoše sve do Fenicije i Cipra i Antiohije, nikomu ne navješćujući Riječ do samo Židovima. 20 A neki među njima bijahu Ciprani i Cirenci. Oni, ušavši u Antiohiju, govorahu i Helenistima, navješćujući im Evanđelje Gospodina Isusa. 21 I ruka Gospodnja bijaše s njima, te se velik broj onih koji uzvjerovaše obrati Gospodinu.

22 Proču se pak ta vijest o njima sve do ušiju crkve u Jeruzalemu, te oni poslaše Barnabu da ode do Antiohije. 23 A kad on dođe i vidje milost Božju, obradova se, te ih stade poticati da nakanom srca ostanu uz Gospodina; 24 jer bijaše čovjek dobar i pun Duha Svetoga i vjere. I brojno se mnoštvo pribroji Gospodinu.

Barnaba i Savao u Antiohiji

25 Pođe zatim u Tarz potražiti Savla. 26 Pronašavši ga, dovede ga u Antiohiju. I cijelu su se godinu okupljali u toj crkvi i poučavali brojno mnoštvo. U Antiohiji učenike prvi puta prozvaše kršćanima.

Pomoć za braću u Judeji

27 A u tim danima siđoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28 Jedan od njih, imenom Agab, ustade pa po Duhu najavi da će uskoro biti velika glad po cijelome svijetu, koja nastade za Klaudija.[b] 29 Tada učenici odrediše da svatko među njima - kako je već tko bio imućan - pošalje pomoć braći, stanovnicima u Judeji. 30 Tako i učiniše, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu.

Footnotes

  1. Dj 11,11 Umjesto množine »smo boravili«, neki rukopisi donose glagol u jednini: »sam boravio«, dosl. »bijah«.
  2. Dj 11,28 neki rukopisi imaju: »koja i nastade za cara Klaudija«.

Petar se vraća u Jeruzalem

11 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!«

Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’

A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’

Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’

10 To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. 11 U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. 12 Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. 13 On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. 14 On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’

15 Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. 16 Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ 17 Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«

18 Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«

Radosna vijest stiže u Antiohiju

19 A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. 20 Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. 21 Gospodin im je pomagao[a] pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. 22 Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. 23 Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. 24 On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.

25 Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. 26 Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima.

27 U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. 28 Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. 29 Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. 30 Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.

Footnotes

  1. 11,21 Gospodin im je pomagao Druga mogućnost prijevoda: »I sila (doslovno: ‘ruka’) Gospodinova je bila s njima«.