Poslanica Hebrejima 12

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Gospodnje odgajanje

12 Zato dakle i mi, budući okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh što nas tako lako zaplete te s ustrajnošću trčimo u borbu što je pred nama, ² upirući pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji poradi radosti što je stajala pred njim podnese križ i prezrevši sramotu sjedi zdesna prijestolju Božjemu. ³ Doista, razmotrite pomno njega, koji je toliko protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, kako ne biste sustali te klonuli duhom.

⁴ U svojoj borbi suprot grijehu još se niste oduprijeli do krvi, ⁵ i posvema ste zaboravili opomenu koja vam se govori kao sinovima:

⁷ Poradi odgajanja izdržite; kao sa sinovima Bog s vama postupa. Jer kojega sina otac ne odgaja? ⁸ Ako li ste bez odgajanja, u kojemu su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi. ⁹ Osim toga, imali smo tjelesne očeve za odgojitelje i poštivali ih; nećemo li se mnogo više Ocu duhova podređivati te živjeti? ¹⁰ Jer oni su nas za nešto malo dana odgajali kako im se činilo, a On - nama na boljitak, da budemo dionici njegove svetosti. ¹¹ Doduše, nijedno se odgajanje za sada ne čini da je na radost, nego na žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. ¹² Zato »uspravite ruke klonule i koljena klecava«, ¹³ »poravnajte staze za noge svoje«, da se hromo ne iščaši, nego radije da ozdravi.

Težiti miru i posvećenju

¹⁴ Težite miru sa svima i posvećenju bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina. ¹⁵ Pripazite da tko ne ostane bez milosti Božje, da kakav gorki korijen ne iznikne te donese nemir i zarazi mnoge; ¹⁶ da tko ne postane bludnik ili bezbožnik kao Ezav, koji za jedan obrok »proda svoje prvorodstvo«. ¹⁷ Jer znate kako je poslije, kad je htio baštiniti taj blagoslov, bio odbačen, jer nije našao mogućnosti promjene, premda ju je sa suzama tražio. ¹⁸ Doista, niste pristupili nečemu opipljivu, ni rasplamtjelu ognju, ni tmini i mrklini, ni vihoru,^{[a] 19} ni ječanju trublje i buci riječi - tako da oni što su slušali zaiskaše da im se riječ više ne kazuje, ²⁰ jer nisu podnosili naredbe: »Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!« ²¹ I tako strahotan bijaše taj prizor da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem.« ²² Ali vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskome i nebrojenim tisućama anđela, svečanu skupu ²³ i zboru prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu sviju, i dusima savršenih pravednika, ²⁴ i Posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja kazuje više od Abelove.

²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori. Jer ako nisu umaknuli oni koji odbiše onoga koji je na zemlji davao upute, kako li ćemo tek mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa! ²⁶ Njegov glas tada uzdrma zemlju, a sada daje obećanje govoreći: »Još ću jednom ja potresti ne samo zemlju nego i nebo.« ²⁷ Ono »još jednom« ukazuje na promjenu onog uzdrmanoga, kao tvorevine, da ostane ono neuzdrmljivo. ²⁸ Budući da primamo neuzdrmljivo kraljevstvo, iskažimo zahvalnost po kojoj Bogu služimo kako je Njemu ugodno, s bogobojaznošću i strahopoštovanjem. ²⁹ Tĺ doista, Bog naš je »oganj što proždire«.