Otkrivenje 10

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Anđeo s malenim svitkom

10 I vidjeh jednoga drugog, snažnog anđela gdje silazi s neba zaogrnut oblakom i duga mu nad glavom; lice mu kao sunce, a noge kao ognjeni stupovi. ² U ruci držaše maleni svitak, rastvoren. I svoju desnu nogu stavi na more, a lijevu na zemlju, ³ te povika glasom jakim, kao kad lav riče. I kad povika, progovori sedam gromova svojom tutnjavom. ⁴ A kad sedam gromova progovori, krenuh da zapišem, ali začuh glas s neba gdje govori: »Zapečati to što reklo sedam gromova, i toga ne zapisuj.« ⁵ I anđeo, kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnicu prema nebu, ⁶ i zakle se Onim koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i ono što je na njemu, i zemlju i ono što je na njoj, i more i ono što je u njemu: »Vremena više neće biti! ⁷ Nego, u danima oglašavanja sedmoga anđela, kad krene da zatrubi, tada će se Tajna Božja dovršiti, kao što On to navijesti slugama svojim prorocima.« ⁸ I glas, koji začuh s neba, opet mi prozbori, govoreći: »Idi, uzmi otvoreni svitak iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji.« ⁹ Otiđoh tad k anđelu rekavši mu da mi dade maleni svitak. A on mi reče: »Uzmi ga i pojedi! Zagorčat će ti utrobu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ I uzeh maleni svitak iz ruke anđela te ga pojedoh; u ustima mi bijaše sladak kao med, a kad ga progutah, zagorči mi utrobu. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Treba da opet prorokuješ o pucima i narodima i jezicima i mnogim kraljevima.«