Jakovljeva poslanica 3

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Jezik - blagoslov i prokletstvo

3 Neka vas ne bude mnogo učitelja, braćo moja, znajući da će nas stroži sud zapasti. ² Jer svi u mnogočem griješimo, ali tko riječju ne griješi, čovjek je savršen, koji može i cijelo tijelo zauzdati. ³ Stavimo li konjima uzde u gubicu da nam budu pokorni, upravljamo cijelim njihovim tijelom. ⁴ Evo, i lađe: premda su tako velike i silni ih vjetri gone, njima se upravlja sićušnim kormilom kamo god se usmjeri pokret onoga koji drži smjer. ⁵ Tako je i jezik malen ud, a velikim se stvarima hvasta. Gle malu vatru koliku šumu zapali! ⁶ I jezik je vatra; smješten među našim udovima jezik je svijet nepravde. On kalja cijelo tijelo i, potpaljen od pakla, zapaljuje kotač života.^{[a] 7} Doista, sav rod zvjeradi i ptica, gmazova i morskih stvorova dade se ukrotiti, i ukrotila ih je ljudska ćud, ⁸ ali jezik - zlo nemirno, prepuno smrtonosna otrova - nitko od ljudi ne može ukrotiti.^{[b] 9} Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca - i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni po obličju Božjemu. ¹⁰ Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To se ne smije, braćo moja, tako događati! ¹¹ Zar vrelo na isti otvor provire slatkim i gorkim? ¹² Može li, braćo moja, smokva uroditi maslinama, ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.^[c]

Mudrost odozgor i ovozemna mudrost

¹³ Tko je među vama mudar i pun znanja? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. ¹⁴ Ali ako u srcu imate gorku zavist i sebičnost, ne uznosite se i ne lažite suprot istini. ¹⁵ Takva mudrost ne silazi odozgor, nego je ovozemna, ljudska, od zloduha. ¹⁶ Jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je nered i svako zlo djelo. ¹⁷ Mudrost pak odozgor ponajprije je čista, zatim mironosna, blaga, voljna, prepuna milosrđa i dobrih plodova, nepokolebljiva, neprijetvorna. ¹⁸ A plod se pravednosti u miru sije onima koji mir tvore.